Ljekoviti dijelovi biljke: Listovi
Opis: Ružmarin je grmolika biljka koja naraste i do dva metra visine, ugodnog i intenzivnog mirisa. Grane ružmarina su odrvenjele i gusto su obrasle kožnatim listovima bez peteljaka. Cvjetovi su svijetloplavi, sitni i u gornjim dijelovima skupljeni su u cvatove.
Vrijeme sabiranja i nalazište: Listovi se beru neposredno prije cvatnje (ožujak, travanj, a često ponovno u jesen). Suše se pri temperaturama ne većim od 35°C. Ružmarin je sredozemna biljka te se u suhim i toplijim dijelovima sredozemlja može naći kao samonikla biljka. Može se uzgajati i u hladnijim predjelima, ali ga se preko zime treba unijeti u zatvoreni i topliji prostor.
Ljekovita svojstva i primjena: Ružmarin je poznat kao biljka koja potiče optok krvi i uravnotežuje živčani sustav. Također je dobar za sprječavanje grčeva u gornjem dijelu trbuha, gihta i reume. Koristi se i kod raznih oblika slabosti, pri čemu do izražaja dolazi svojstvo ružmarina da diže preniski krvni tlak.
Ružmarin se može koristiti i kao začin u brojnim jelima, kao što je pečeno bijelo meso, filana paprika, pljeskavice, ali i u brojnim drugim jelima.
Aktivne tvari: Eterična ulja, smole, tanini, flavonoidi, razne organske kiseline i saponini.
Recept: Najčešće se priprema čaj od ružmarina, tako da jednu čajnu žličicu suhih ružmarinovih listova prelijemo sa 1/4 litre hladne vode, polako zagrijavamo do vrenja, maknemo s vatre i odmah procijedimo. Čaj je tada spreman za korištenje.
